SDA nikad nije bila jača, a Radončiću i Suljagiću ne može niko pomoći

U intervjuu koji je dao za DEPO Portal, federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan odgovara na napade koji se ovih dana mogu čuti iz redova SBB-a i DF-a o njegovoj „antiameričkoj histeriji”, komentariše neistine stranih diplomata, tvrdi da SDA nikad nije bila jača i u pobjedu ne sumnja.

Naš sagovornik pojašnjava i dvodecenijske greške i zablude međunarodne zajednice u BiH, govori o učincima ministarstva u kulturi i sportu, o neradu u Zemljaskom muzeju, o nacionalnoj kinematografiji za koju nema novca, o kulturnom kolojinalizmu i vraćanju snage javnim RTV servisima, a osvrće se i na komentare o frakcijama unutar stranke kojoj pripada, na koje uzvraća:

– To su podmetanja od političke konkurencije. SDA nikad nije bila jedinstvenija i jača!

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Gospodine Kaplan, kako odgovarate na kritike i napade koji se ovih dana mogu čuti iz redova SBB-a i DF-a o vašoj „antiameričkoj histeriji” koju navodno šire SDA i SDP i šta mislite o trenutnim međunarodnim kadrovima u BiH?

U mom reagiranju na američke zvaničnike ne radi se ni o kakvoj antiameričkoj histeriji, ne pada mi napamet da širim bilo kakvu histeriju, nemam takvih sklonosti. Radi se o tome da sam kao ministar kulture i sporta iz transfera za kinematografiju i kulturu uopće, izdvojio 500.000 KM za poplavljena područja i sad sam u situaciji da kulturnim radnicima moram objašnjavati da će za 2014. imati 500.000 KM manje jer se moramo solidarisati, a onda odjednom čujem od nekih diplomata da je situacija potpuno suprotna i da smo mi u Vladi donatorska sredstva uzeli da krpimo budžetske rupe. Naravno da to nema nikakve veze sa istinom, proces se kreće u suprotnom smjeru, pravimo budžetske rupe da bismo pomogli poplavljenim područjima. A za mene kao čovjeka istina je najveća vrijednost u životu i nema tog diplomate, pa neka je sto puta američki, kojem neću odgovoriti kad iznese neku tvrdnju za koju ja znam da nije istinita. A posebno mi je zasmetalo to što su te tvrdnje obojene političkom konotacijom koju svako iole pismen s razlogom može protumačiti kao podršku kandidatima koji su ili registrirani nasilnici u porodici ili su priučeni novinari koji se nalaze na potvrđenim optužnicama kao najbliži saradnici.

A što se tiče napada iz SBB-a i DF-a vjerujte da se najradije na to ne bih ni osvrtao, ali evo kad već pitate moram… U potpunosti razumijem i g.Radončića i g. Omera Čevru, glasnogovornika SBB-a. Njima dvojici je nepojmljivo da neko ko se bavi politikom može imati svoj stav i još da ima hrabrosti iznijeti taj stav javno. Naravno da ne možete imati svoje mišljenje ako se nalazite na potvrđenoj optužnici kao prvi saradnik Nasera Keljmendija, ako ste palili Predsjedništvo, ako ste nastavnik likovnog po zanimanju i priučeni novinar, ako ste srednju školu jedva završili vanredno, ili ako ste pak kao g. Čevra deportirani iz Amerike zbog ozbiljnih krivičnih djela, ili ako opet kao g. Čevra imate nekoliko krivičnih i masu prekršajnih prijava u BiH – naravno da takvi ljudi ne mogu imati svoje mišljenje. I nije tu ništa sporno kad se takvi ljudi ne bi kandidirali da povedu ovu državu i narod. I još jedna stvar. Radončić i ja ne možemo nikad imati isti osjećaj kad je u pitanju suverenitet Bosne i Hercegovine! Normalno je da njemu ne smetaju neke stvari koje smetaju meni.

Za mene kao čovjeka istina je najveća vrijednost u životu i nema tog diplomate, pa neka je sto puta američki, kojem neću odgovoriti kad iznese neku tvrdnju za koju ja znam da nije istinita

Na gospodina Suljagića ne bih trošio riječi. S njim sam se Bog zna koliko puta raspravljao o Bošnjaštvu. Ne da on nije Bošnjak, nego čovjek ne da progovorit da postoji bošnjaštvo ikako. A sad je kandidat za bošnjačkog (!) člana Predsjedništva BiH. I sad samo da zaključim – naravno da takve iskompromitovane kandidate kao što su Radončić i Suljagić mora otvoreno podržavati Amerika, jer u protivnom nemaju ama baš nikakve šanse. A sad zamislite koliko su to iskompromitovani kandidati kad im ni Amerika ne može pomoći.

Očito je da postoji kriza odnosa onoga što nazivamo međunarodnom zajednicom BiH i da je ona pokazala svu nemoć u rješavanju velikog broja problema koje je i sama kreirala u ovim postdejtonskim godinama. Slažete li se sa ovim konstatacijama?

Naravno, apsolutno se slažem. Mi vrlo često zaboravljamo da je ista ta međunarodna zajednica četiri godine gledala agresiju na BiH a da ne trepne okom, gledala kako krvari Višegrad, Prijedor, Nevesinje, Bijeljina i tek nakon četiri godine odluče da odreaguju. I odreaguju na način da su našli efikasan model za zaustavljanje rata, ali isti taj model je katastrofalan za funkcionisanje nakon zaustavljanja rata. I sad, umjesto da se skoncentrišu na stvari koje nisu smjeli dozvoliti u Daytonu, na suštinske kočnice kao što je Republika Srpska, entitetsko glasanje, nedorečenost Ustava i zakona, oni se skoncentrišu na izbor za bošnjačkog člana Predsjedništva, jer tamo tipuju na dvojicu koji su ucijenjeni iz gore navedenih razloge i kontaju – ako prođe jedan od te dvojice, popustit će i riješit ćemo problem BiH vrlo lahko (na štetu Bošnjaka!), a prije nas 20 godina nisu ga mogle riješiti ni puno veće diplomate.

Kakva onda, po Vama, treba da bude uloga međunarodne zajednice u BiH?

Već sam rekao… Međunarodna zajednica mora da ispravlja svoje greške u BiH. Mi nismo nikad imali ustavotvornu skupštinu na kojoj smo odlučili da imamo deset kantona, dva entiteta, jedan distrikt i sve ove silne kočnice. Napadnuti smo s vana i oni koji su podržavali agresore nagrađeni su i u Washingtonu i u Daytonu. I danas se ide još dalje pritiskom na glasače da im pomognu da dovrše taj posao od prije 20 godina. Dakle, idu u totalno pogrešnom smjeru. Mislim da bh. političari prethodno treba da stvore jednu relaksiranu i normalnu klimu u kojoj će međunarodna zajednica imati prostora da vodi procese. Nešto kao u periodu 2002-2006. Međutim, da bi se stvorila normalna klima preduslov je da SDA pobijedi na izborima jer smo vidjeli u periodu nakon 2006. da su pobjedničke stranke uvijek radikalizirale situaciju, što je štetilo BiH najviše na način da je vezalo ruke međunarodnoj zajednici i upućivalo je u ovaj pogrešan smjer o kojem sam govorio.

Naravno da takve iskompromitovane kandidate kao što su Radončić i Suljagić mora otvoreno podržavati Amerika, jer u protivnom nemaju ama baš nikakve šanse. A sad zamislite koliko su to iskompromitovani kandidati kad im ni Amerika ne može pomoći

Jedan ste od javnih pobornika turskog predsjednika Erdogana i njegove vladajuće partije u Turskoj. Zašto je ta politika, po Vama, dobra i za BiH?

Ja sam pobornik predsjednika Erdogana u onolikoj mjeri u koliko poštujem principe parlamentarne demokratije. Kad ga god krenu osporavati oni koji nemaju legitimitet, javno ću mu dati podršku, baš kao što je bilo s početka ove godine kada su ga krenuli rušiti sektaški džemati (Hizmet) koji su rašireni i u BiH. Svakako da sam kao neko ko je direktno upućen u djelovanje tih sektaških skupina osjećao obavezu da javnost upoznam sa tim jer je kod nas ta sekta sa opasnim političkim aspiracijama poznata kroz svoje škole, univerzitet, novine i niko pojma nije imao ko su oni u suštini i kakvim se pučističkim aktivnostima bave u Turskoj. To je od dijela javnosti protumačeno kao neko moje turkofilstvo i poborništvo turskog predsjednika, ali sam ja samo jedan legalista i legitimista koji poštuje demokratski izabranu vlast u svakoj zemlji.

A Republika Turska prije Erdogana je bila u situaciji da se pomaže njoj, a zahvaljujući premijeru a danas predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, danas ona pomaže drugima, među njima i Bosni i Hercegovini posebno. Mislim da je to dovoljno reći.

U jeku smo predizborne kampanje koju analitičari označavaju veoma neizvjesnom. Šta vi mislite o šansama vaše političke stranke i zašto bi glasači u BiH ponovo glasali baš za nju?

Ja apelujem na glasače da prilikom odlučivanja za koga će glasati gledaju s jedne strane djela svih stranaka, a s druge strane namjere. Mislim da se vrlo često u Bosni i Hercegovini djela SDA mjere sa namjerama DF-a, SDP-a, nekad ranije SBiH-a, i smatram da to nije pošteno. Naravno da će uvijek biti više namjera nego djela. Ako će se gledat samo namjere, onda neka se i nama gledaju namjere, i mi bismo voljeli da je BiH danas Švicarska. Glasači su 2010. vagali djela SDA i namjere SDP-a i naravno da su pretegle namjere, njih je uvijek više nego djela. Veliki broj glasača se kasnije pokajao jer od tih namjera nije realizirana ogromna većina.

I koja su to djela SDA koja bi glasači trebali da gledaju?

Da ne bismo nagađali ko će šta ispuniti trebamo realno, hladne glave, pogledati u prošlost pa vidjeti kako su se reforme kretale u periodu 2002-2006. kad je SDA vodila glavnu riječ u državi, koliko je nadležnosti sa entiteta podignuto na državni nivo, a kako su ti isti procesi tekli kad je SBiH 2006. ili kasnije SDP 2010. preuzeo dirigentsku palicu. Zadnjih osam godina je obilježeno svađama, šupljim obećanjima da će neko ukinuti RS, mitovima i legendama o Zapadnoj Njemačkoj itd., a na kraju se ništa od toga nije desilo… Vrlo bitan je i momenat dosljednosti u politici. Mislim da bi i to trebala biti važna odrednica za glasače. Na tu temu imam jedan slikovit primjer…

Da li je onda 2010. godine glasače namjerno obmanjivao ili je, pak, samo imao lošu procjenu? Ako je ovo prvo, onda je zloban, a ako je drugo, onda nema dobru moć rasuđivanja

Koji primjer?

Pred izbore 2010. nas je sa malih ekrana Omer Čevra konstantno ubjeđivao kako treba glasati za SDP, bio je jedan od vodećih mladih aktivista te stranke. Danas vidimo da je gospodin Čevra promijenio stranku, danas je glasnogovornik SBB-a. Šta to znači? Prije svega to znači da je demantirao sve ono što je pričao 2010. i poslao nam poruku da SDP ipak ne valja. Da li je onda 2010. godine glasače namjerno obmanjivao ili je, pak, samo imao lošu procjenu? Ako je ovo prvo, onda je zloban, a ako je drugo, onda nema dobru moć rasuđivanja, loše procjenjuje, nije dorastao za ozbiljne stvari i ne smije mu se vjerovati. Smatram da SDA ima dodatno dobre šanse s takvom konkurencijom.

Često se mogu čuti kritike o tome kako je SDA više puta izdala Hercegovinu, Mostar, Stolac, odnosno bošnjačko stanovništvo u zapadnoj Hercegovini. Budući da dolazite iz tih krajeva i da ste kandidat na listi sa HNK, kako omentirate ove tvrdnje?

To su paušalne priče, predizborni spinovi na koje se uvijek uhvati i neko dobronamjeran. Ja ću vam kazati da je u Hercegovini nekad ranije u SDA bilo nekih kadrova koji su radili loše, koji su se iskompromitirali i uzduž i poprijeko, ali niko od njih danas nije u SDA. Mnogi su danas na listama SBB-a, BPS-a i tako misle saprati svoje grijehe učinjene prema Hercegovini. Jedan od takvih je i nositelj liste SBB-a ispred HNK za Federalni parlament. Čovjek je bio član SDA, bio u Vijeću Grada Mostara, advokat je po struci i zastupao je građane manjeg entiteta koji su u Mostar donosili falsificirana rješenja sa suda u Nevesinju iz 1992. kao dokaz o navodnoj zamjeni zemljišta i na taj način htjeli oteti najbolje lokacije kojima je upravljao Grad Mostar.

Takav izdajnik je bio član SDA?!

E, takav izdajnik jeste bio član SDA, ali je isključen iz članstva i danas nosi listu SBB-a. Tako da smo se mi u Hercegovini riješili tih kadrova, a glasači moraju dobro otvoriti oči i ne nasjesti na priče da se promjenom stranke čovjek očisti, a da svi grijesi ostaju onoj stranci gdje je prije bio. Ne! On svoje grijehe nosi sa sobom gdje god da ode, a stranka koja se riješi takvoga kadra ostaje pročišćena.

Šta je, recimo konkretno, u posljednje četiri godine SDA uradila za građane Hercegovine?

Sve što je urađeno u ovom dijelu BiH od završetka rata pa na ovamo zaluga je SDA u 90 posto slučajeva. Počevši od procesa povratka izgnanih sa područja Stoca, Čapljine, Mostara pa do borbe za ravnopravan status Bošnjaka u Gradu Mostaru. Nedavno je u Skupštini HNK izglasana inicijativa poslanika SDA koja se tiče rješavanja formalno-pravnog statusa bolnica. Time je RMC Safet Mujić, koji nije imao riješene osnivačke akte, postao Kantonalna bolnica i riješen je jedan suštinski problem. U ovom mandatu je riješen i pravni okvir Univerziteta Džemal Bijedić, riješeno je pitanje osnivača. U Stocu je obnovljeno više nacionalnih spomenika razruženih 1993. godine. Stolac 2011. i Stolac 2014. nije isti grad. A svi se dobro sjećamo 1998. ili 2000. godine kad je tek otpočinjao proces povratka i taj period treba uporediti sa današnjim stanjem. Područje Stoca i Čapljine sigurno nije isto tada i sada. Sada je mnogo bolje. Bez imalo oklijevanja tvrdim da su za takav napredak među povratničkom populacijom najzaslužniji kadrovi SDA.

U javnosti se sve češće govori o frakcijama unutar SDA, o Tihićevcima s jedne strane i onima koji podržavaju Bakira Izetbegovića s druge strane… Koliko zaista ima istine u ovim pričama i da li se one mogu negativno odraziti na izborni rezultat vaše stranke?

Tih priča će uvijek biti. To su podmetanja od političke konkurencije. SDA nikad nije bila jedinstvenija i jača.

Zadnjih osam godina je obilježeno svađama, šupljim obećanjima da će neko ukinuti RS, mitovima i legendama o Zapadnoj Njemačkoj itd., a na kraju se ništa od toga nije desilo…

Dosta političkih stranka i kandidata (SBB, BPS-Sefer Halilović, Mustafa Cerić, Emir Suljagić, Mirsad Kebo i niz manjih stranaka) se bori da dođe do srca glasača koji su bili tradicionalno vezani uz SDA u ovih 20 godina. Šta je vaše mišljenje – da li će ove stranke doprijeti do tih glasača?

Naravno da neće doprijeti…

Zašto mislite da neće?

Kako će doprijeti do glasova Bošnjaka kad tvrdi da nije Bošnjak (Suljagić), kako će Cerić doprijeti do nekoga kad obeća da će zemlju povesti naprijed i ujediniti je, a znamo svi kako je razjedino i gotovo uništio Islamsku zajednicu dok ju je vodio, a u njoj su sve muslimani, mahom Bošnjaci, a eto sad će kao ujediniti sve građane BiH. Sefer Halilović se služi nekakvim jeftinim obećanjima kojima ne može doprijeti ni do koga, a kamoli do glasača SDA.

Ove četiri godine ste obnašali funkciju ministra za kulturu i sport u Vladi FBiH. Možete li nam ukratko dati informacije o tome šta je Vaše ministarstvo radilo ove četri godine i koji su to rezultati za koje smatrate da su najpozitivniji?

O tom bih mogao pričati nadugo i naširoko. Spomenut ću samo da sam ponosan na podršku državnim savezima već od 2011., na početku mandata, koja je uslijedila kao plod razgovora sa ljudima koji se nalaze na čelu tih saveza. Nakon tri godine se desi da se rukometaši plasiraju prvi put na svjetsko prvenstvo, fudbaleri isto tako, košarkaši pružaju fantastične partije, sve mlade selekcije košarkaške reprezentacije BiH su u A divizijama, a nedavno su sve bile u B divizijama. Za to su najzaslužniji sportisti i ljudi koji vode saveze, ali sigurno ima i dobrih zasluga Federalnog ministarstva kulture i sporta. Kad smo kod sporta, moram spomenuti Zakon o naplati i djelomičnom otpisu dugovanja sportskim klubovima. Da nismo taj Zakon usvojili u aprilu, naši klubovi ove godine ne bi igrali u međunarodnim takmičenjima i nikad ne bismo saznali da je FK Sarajevo moglo doći na korak do grupne faze. U kulturi moram spomenuti konstantnu i značajnu podršku Sarajevo Film Festivalu koji je postao bh. brand koji popravlja imidž Bosne i Hercegvine u svijetu. Isfinansirali smo film Danisa Tanovića koji je u Berlinu dobio dvije nagrade. Dosta toga je učinjeno u ovom mandatnom periodu iako smo radili u jako lošem političkom ozračju.

U vrijeme krize uvijek je prva na udaru kultura i njeno (su)finansiranje. Da li je takvih pritisaka bilo i za vrijeme Vašeg mandata i kako ste se, ako jeste, oduprijeli toj vrsti pritisaka?

Mogu se pohvaliti činjenicom da u mom mandatu nije bilo smanjenja budžeta za kulturu i sport. Rezultati koje su naši umjetnici i sportisti ostvarivali bili su dovoljan argument ne samo za očuvanje postojećeg stanja, nego su otvorili prostor i za povlačenje dodatnih sredstava za kulturu i sport iz rezerve Vlade.

U Zemaljskom muzeju su sagovornici zatvoreni i nerazumni i sad imamo situaciju da sredstva koja smo obezbijedili stoje na računu Vlade, a uposlenici ne žele da otvore Muzej i rade za platu

Zatvoreni Zemaljski muzej BiH više od godinu dana je svojevrsno ruglo grada Sarajeva, Kantona i čitave države. Da li se ta i slične takve situacije ipak mogu izbjeći? Kako zaista riješiti pitanja rada i održavanja u životu institucija od posebnog javnog značaja za državu BiH i njene građane?

Sve se može izbjeći kad imate otvorenog i razumnog sagovornika. Nažalost, u Zemaljskom muzeju su sagovornici zatvoreni i nerazumni i sad imamo situaciju da sredstva koja smo obezbijedili stoje na računu Vlade, a uposlenici ne žele da otvore Muzej i rade za platu. Vidjet ćemo kako će se ta situacija okončati. Nismo još rekli posljednju riječ.

Opšti je utisak da je danas bh. kinetografija u svojoj velikoj produkcijskoj krizi. Iako formalno psotoji Fondacija za kinematografiju , stvarna nacionalna produkcija u BiH je sve manja, snimamo jedan ili niti jedan igrani film godišnje u kojem smo mi većinski producent… Da li je zaista problem u nedostatku novaca?

Sigurno da je glavni problem u nedostatku novca. Već sam rekao da je nekoliko stotina hiljada maraka skinuto sa Fondacije za kinematografiju i preusmjereno za sanaciju šteta od poplava. Nažalost, pored svih problema koje smo možda i sami sebi kreirali zadese nas i poplave, gdje moramo odreagirati pa i nauštrb kulture. Loša situacija u bh. privredi je također jedan od elemenata koji negativno utiče na stanje u bh. kinematografiji.

Zašto BiH ili FBIH još uvijek, jedina u regionu, nema svoj zakon o audiovizuelnoj djelatnosti?

Federalno ministarstvo kulture i sporta je pripremilo radnu verziju Zakona o audiovizuelnoj djelatnosti koja je usklađena sa zakonodavstvom EU. Međutim, tu se radi o zakonu koji se dotiče velikog broja nadležnosti, mnoge od njih su podijeljene između različitih nivoa vlasti što dodatno otežava njegovo donošenje. Intenzivno radimo na ovom pitanju i nadam se da će u što skorije vrijeme biti upućen u parlamentarnu proceduru.

Autori u BiH iz svih sfera kulturnog i umjetničkog života su potpuno nezaštićeni i bez svojih prava, još uvijek vlada opća piraterija svih vrsta umjetničkih i kulturnih proizvoda. Zašto Vaše ministarstvo nije više angažirano u podršci i rješavanju ovih problema?

To je uistinu veliki problem za naše društvo. Imao sam više sastanaka sa predstavnicima AMUS-a Mirzom Hajrićem i Dinom Dervišhalidovićem. Cijenim napore koje ulažu u zaštiti autorskih prava i Federalno ministarstvo kulture i sporta im se stavilo na raspolaganje i do sada smo imali nekoliko situacija u kojima smo konkretno pomagali AMUS-u.

Započeli ste proces sistematičnog rješavanja pitanja sporta u FBiH, ali utisak je da ste stali na pola puta. Zašto je tako? Šta treba uraditi da sport zaista dobije značaj koji treba da ima kod nas?

Moramo riješiti prije svega status klubova. Ne mogu klubovi biti udruženja građana u kojima se pita svako, odnosno niko. Kako očekivati da neko ulaže svoj novac u neki klub kad ga svaki dan može smijeniti neka skupština. Nigdje u svijetu nemamo situaciju da čovjek koji ulaže novac nema poluge odlučivanja u svojim rukama. Samo kod nas. Nakon toga treba riješiti pitanje finansiranja klubova, razdvojiti amaterski i profesionalni sport, donijeti poreske olakšice za one koji pomažu sportske kolektive. Već smo ugradili određene izmjene u Zakon o porezu na dobit, a koje imaju za cilj poreske olakšice za privredne subjekte koji pomažu sport.

Jedina ambicija koju imam prije općih izbora jeste da budem izabran u Zastupnički dom Parlamenta FBiH

Vidimo da su javni emiteri (BHRT, FTV, RTRS) u velikoj finansijskoj krizi, domaća kreativna tv produkcija zamire dok nam publika gleda isključivo tv serije iz Hrvatske, Srbije, Turske, Indije…. Kao da ponovo ulazimo u neku vrstu kulturnog kolonijalizma. Kako vratiti snagu i značaj javnim emiterima?

Najsigurniji put vraćanja snage i značaja javnim emiterima bio bi kroz jačanje produkcije. Prije desetak godina smo imali jaču domaću produkciju nego danas. Smatram da svi na tom polju moramo učiniti sve što je u našoj nadležnosti, a najviše se za to moraju pobrinuti menadžemnti spoemnutih kuća.

Znamo da je trenutno RTVFBiH formalno i tehnički pod ingerencijama Ministarstva za promet i komunikacije, da li je možda rješenje da se te ingerencije daju Minstarstvu za kulturu i sport FBiH?

Ne bi bilo neprirodno da nadležnost za javne emitere ima Ministarstvo kulture i sporta. Smatram da je Ministarstvio prometa preopterećeno ostalim nadležnostima koje su im sigurno prioritetnije od javnih emitera.

Na kraju, šta su vaše ambicije poslije izbora? Ponovo u Vladu ili…?

Jedina ambicija koju imam prije općih izbora jeste da budem izabran u Zastupnički dom Parlamenta FBiH.

(DEPO PORTAL/aa)


Komentariši