Na današnji dan, 29.11.2017. godine, Međunarodni sud za ratne zločine na području Jugoslavije u Haagu, na 111 godina je pravomoćno osudio Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Brunu Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Ovom presudom je zvanično potvrđen udruženi zločinački poduhvat i učešće Republike Hrvatske u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ostat će zabilježena necivilizacijska uloga tzv. Hrvatske republike Herceg Bosne, čiji duhovi se ni danas nisu stišali, bez obzira na relevantne međunarodne presude.
SDA i danas, snažno i antifašistički, stoji na opredjeljenju jedinstvene Bosne i Hercegovine, za jedinstven Grad Mostar, ravnopravnih građana, protiv svih retrogardnih politika.
Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorić na 16 godina zatvora i Pušić na 10 godina zatvora.
Haški tribunal je potvrdio da je dio UZP-a i tadašnje rukovodstvo Hrvatske na čelu Franjom Tuđmanom. Utvrđeno je da su, osim Tuđmana, u UZP-u učestvovali i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske general Janko Bobetko, a da je cilj bio stvaranje velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939. godine.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.
Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić, i Pušić osuđeni su i za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protivpravno zatočenje civila, prisilni rad, nečovječna djela, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namjenjenim religiji ili obrazovanju, protivpravne napade na civile i protivpravno terorisanje civila.
Osim toga, Prlić, Stojić, Petković i Ćorić osuđeni su i za silovanje, nečovječno postupanje (seksualno zlostavljanje), protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.
