Uprkos medijskim najavama, izjavama međunarodnih zvaničnika u našoj zemlji i eksplicitnim tvrdnjama nekih domaćih političkih subjekata da se lokalni izbori u Mostaru, nakon dvanaest godina, napokon moraju održati, još uvijek se ne osjeti predizborna atmosfera. Doduše, u fokusu bosanskohercegovačke javnosti dominiraju neke druge, možda važnije teme. Predsjednik Gradskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) u Mostaru Salem Marić u razgovoru za Stav komentira komplicirane političke procese koji već više od dviju decenija opterećuju ne samo ovaj grad već i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
STAV: Odluka Ustavnog suda BiH od 26. novembra 2010. godine, kojom se proglašava neustavnom odredba o izboru triju vijećnika iz svakog gradskog područja, čime se zapravo garantirala nacionalna ravnopravnost u Gradskom vijeću, imala je direktne političke, organizacione i funkcionalne implikacije na Mostar i život građana. Koliko je, po Vašem mišljenju, ova odluka usporila razvoj Mostara i kome je ona išla naruku?
MARIĆ: Odluka Ustavnog suda mislim da nije išla naruku nikome u Mostaru. Možda su namjere donošenja te odluke bile da idu naruku jednom narodu, međutim, pokazalo se da to nije dobro ni za koga. Da pojasnim, OHR, koji je nametnuo Statut Grada Mostara nakon tri apelacije hrvatskih predstavnika, kod ustavnih sudova se ne oglašava i ne želi da bude stranka u postupku. Ustavni sud ne dozvoljava ni predsjedniku Gradskog vijeća Grada Mostara, koji je bio Bošnjak, da bude stranka u postupku kod Ustavnog suda. Mislim da je tada postojala namjera kod dijela međunarodne zajednice da se Mostar lagano prepusti na većinsko odlučivanje HDZ-a BiH. Mislim da se željelo da Hrvati postanu dominantni i da se dobije osjećaj da je Mostar zaista većinski hrvatski grad, pa samim time i tzv. “stolni hrvatski grad”, kako su to neodgovorno najavljivali neki političari. Moje sumnje potvrđuje i činjenica da je BiH ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima puno prije nego je OHR nametnuo Statut Grada Mostara. Prema tome, trebali su znati da odredbe Statuta koje su poništene nisu u skladu s odredbama člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Mislim da je ova odluka u velikoj mjeri usporila dalji i brži razvoj Mostara.
Podsjetit ću da smo pri samom kraju mandata Gradskog vijeća usvojili 14 regulacionih planova i grad je dobio sve preduvjete za brži razvoj. Nažalost, bez Gradskog vijeća nije se moglo uraditi ništa kad je u pitanju izgradnja stambenih i poslovnih objekata na gradskom zemljištu. Svim upravnim organima i direktorima javnih preduzeća istekao je mandat i bez Gradskog vijeća nisu se mogli imenovati novi. Javna preduzeća i danas posluju bez nadzornih odbora, bez održanih skupština i zato je u većini tih preduzeća stanje jako loše, što se vidi i u Gradu Mostaru, pogotovo kad su u pitanju komunalne aktivnosti. Da je postojalo Gradsko vijeće, siguran sam da bi se do sada implementirala odluka o jedinstvenom komunalnom preduzeću. Također, da je Gradsko vijeće nastavilo s radom, siguran sam da bi se do sada implementirala odluka Ustavnog suda jer je jedino Gradsko vijeće nadležno za promjenu Statuta Grada Mostara. Odluka se odnosi, osim izmjena Izbornog zakona, i na izmjene Statuta.
STAV: Uređenje Grada Mostar jedno je od najkompliciranijih političkih pitanja i procesa u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine. Koji se sve pravni akti odnose, odnosno koji su pravni akti obavezujući za uređenje Mostara?
MARIĆ: Te vaše navode potvrđuje činjenica da je Mostar, osim Brčkog, jedini tretiran u Dejtonskom sporazumu, u kome ima posebno mjesto. Osim toga, jedino je Mostar imao Evropsku administraciju (EUAM) i ovo je grad u komu se održani prvi lokalni izbori u BiH. Poslije Dejtonskog sporazuma, donesen je prelazni Statut Grada Mostara, u kojem je grad bio organiziran kroz 6 općina s centralnom zonom. Sve općine imale su načelnika i donačelnika, a Grad gradonačelnika i dogradonačelnika, koji su bili iz različitih konstitutivnih naroda. Sve to ukinuto je nametnutim Statutom mimo većinske volje legitimnih bošnjačkih političkih predstavnika. Kada je visoki predstavnik nametnuo Statut Mostara, morao je izmijeniti mnoge pravne akte: izmijenjen je Ustav FBiH, Izborni zakon BiH, Ustav HNK i Zakon o pripadnosti javnih prihoda. Ako bi se poštovao Ustav FBiH, a trebao bi, mora se promijeniti Amandman CI, koji kaže da se Statutom određuje broj gradskih područja, te da su gradska područja izborne jedinice i da se Statutom određuje sastav Gradskog vijeća. Upravo smo na tome mi insistirali, da se moraju izvršiti i izmjene Statuta i izmjene Izbornog zakona, jer bez izmjena Statuta, u kojem bi jasno pisalo koliko se vijećnika bira, iz kojeg gradskog područja i koliko uopće ima gradskih područja, izbori ne bi bili provedeni u skladu sa Statutom. Problem koji se pojavio jeste “gašenje” Gradskog vijeća od visokog predstavnika i insistiranja HDZ-a da se izvrše samo izmjene Izbornog zakona, a novo Gradsko vijeće da usvoji izmjene Statuta. Nažalost, sve do kraja prošle godine i međunarodni zvaničnici su to zagovarali, vjerovatno kako bi prikrili svoju grešku što su ugasili Gradsko vijeće. Dobro je da poslije toliko vremena međunarodna zajednica prihvata da se treba mijenjati i Statut Grada Mostara. Također, u Ustavu FBiH se kaže da se organizacija Grada Mostara regulira Zakonom i Statutom Grada. Zato smo mi zagovornici da je najbolje rješenje za Mostar donošenje zakona o Gradu Mostaru u Parlamentu FBiH. To bi riješilo za većinu probleme, i to dugoročno.
STAV: Dakle, provedba odluke Ustavnog suda samo je jedan od obavezujućih akata. Od 2012. godine do danas organizirano je niz pregovaračkih sastanaka s ciljem pronalaženje rješenja. Razumljivo, najviše izbornog kapaciteta za pregovore te vrste imale su SDA i HDZ. Smatramo da je našu javnost potrebno još jednom podsjetiti zašto ti pregovori nisu uspjeli? Koje su suštinske razlike vaših stavova i stavova HDZ-a? I dali se ovdje radi o pregovorima stranaka ili pregovorima konstitutivnih naroda?
MARIĆ: Ovdje se radi o pregovorima političkih stranaka, a naravno da se vodi računa (barem SDA) o ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Ima više razloga zašto pregovori nisu uspjeli. Prvi otežavajući razlog jeste to što je OHR zaledio rad Gradskog vijeća Mostara i ostavio gradonačelnika Mostara, koji je također izabran iz reda istog Gradskog vijeća koje je raspušteno. Od tada se HDZ-u praktički ne žuri i ovoj stranci odgovara ovakvo stanje u gradu jer imaju svog čovjeka na vrhu gradske administracije. Drugi razlog jeste što HDZBiH stalno i isključivo insistira na promjeni izbornih pravila, ali ne želi izmjene Statuta, iako je to zapravo povezano. Treći razlog jeste što HDZ pitanje Mostara drži u paketu s ostalim pitanjima izmjena Izbornog zakona, kao što su izbor članova Predsjedništva i izbor delegata u Dom naroda FBiH.
STAV: Odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Baralija protiv BiH” dodatno je uzburkala domaću javnost. Na koga se ona tačno odnosi i da li za pregovarački stol dovodi vrhove političkih stranaka s obzirom na to da je tom presudom obaveza njene implementacije adresirana na državu Bosnu i Hercegovinu?
MARIĆ: Odluka Evropskog suda za ljudska prava nije u biti ništa značajno promijenila. Jedino pozitivno u toj odluci jeste da je data mogućnost Ustavnom sudu BiH da donese privremenu mjeru ako se u Parlamentu BiH ne postigne dogovor i, po Odluci Ustavnog suda BiH, Parlament je bio odgovoran za provođenje odluke. Ako bi Ustavni sud BiH donio privremenu mjeru, priznao bi da snosi odgovornost zašto to nije uradio prije. Zašto nije uradio 2013. godine, kada su prošli svi rokovi Parlamentarnoj skupštini BiH? Bojim se da će Ustavni sud pokušati prebaciti odgovornost na CIK da donese privremeno rješenje i tek bismo tada ušli u sferu politike, a ne prava, jer jako dobro znamo kako CIK donosi svoje odluke.
STAV: Često u našoj javnosti, zbog medijske agresivnosti, pojedine političke grupacije bez stvarnog političkog kredibiliteta SDA kvalificiraju kao stranku koja se zalaže za podjelu Mostara, nekritički je u historijskim tokovima izjednačavaju s HDZ-om. Imate li potrebu braniti se od ovakve vrste neutemeljene diskreditacije i koliko vas u vašem radu to opterećuje?
MARIĆ: Građani Mostara najbolje prepoznaju ko se zalaže i bori za jedinstven Mostar, a ko za podjele. Prepoznaju našu borbu za jedinstven Mostar i zato nas svaki put podržavaju s većim brojem glasova. SDA u Gradu Mostaru ima stalno povećanje broja glasova. Kao što sam rekao, Mostar je bio organiziran kroz 6 općina i sve su imale načelnike i donačelnike, i to se zvao jedinstveni Mostar. Visoki predstavnik je nametanjem Statuta nama oduzeo općine i dogradonačelnika. Mi ćemo se i dalje zalagati za jedinstven Mostar, ali isto tako i puno funkcionalniji Mostar u kome će svi narodi i građani biti ravnopravni na svim nivoima učešća u vlasti i odlučivanju. Samo takav Mostar može biti po mjeri svih njegovih građana.
STAV: Na koji način, po Vašem mišljenju, mogu se prevazići razlike u stavovima i na koji način se mogu desiti izbori u Mostaru?
MARIĆ: Ako se želi postići politički dogovor, mislim da je neophodno da se u političke razgovore uključe predstavnici međunarodne zajednice, barem kao medijatori, jer su i oni već od ranije itekako uključeni u sva zbivanja u gradu. Ohrabruje veći angažman i zainteresiranost Ambasade SAD-a i specijalnog izaslanika gospodina Palmera i stav OHR-a da se Mostar treba izdvojiti iz paketa izmjena Izbornog zakona. Ako se politički dogovor s HDZ-om ne postigne do kraja marta, SDA će pokušati, zajedno s ostalim probosanskim strankama, predložiti u Parlamentu FBiH zakon o Gradu Mostaru, kao što je to riješeno i u drugim gradovima u FBiH. Ako ne bude političkog dogovora, onda jedino što preostaje jeste ili nametanje odluke od visokog predstavnika ili privremena odluka Ustavnog suda.
STAV: Ranijih godina u javnosti su djelimično bili objavljeni i prijedlozi implementacije odluke Ustavnog suda o izborima u Mostaru. Koji su vaši prijedlozi i na čemu insistira SDA?
MARIĆ: Do sada je bilo više prijedloga od kojih su neki završili i u Parlamentu BiH, ali nisu dobili potrebnu većinu glasova. Skoro su svi prijedlozi zadovoljavali provedbu odluke Ustavnog suda, međutim, nije postojala politička volja. SDA neće prihvatiti izmjene Izbornog zakona bez izmjena Statuta Mostara. To je naš čvrst stav od kojeg nemamo namjeru odstupiti i koji je, na kraju krajeva, prirodan tok stvari, jer ne možete na jednoj strani mijenjati neke stvari, a onda s druge strane sve ostaviti da “visi u zraku”. Sami izbori nisu pravo rješenje. Mostar treba jasan i politički dogovor, bez bilo čijih skrivenih namjera.
STAV: Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas završeni su brojni politički procesi. Čini se da su u svakodnevnom životu potpuno nestale granice između “one i ove strane”. Ljudi se, zavisno od ukazane potrebe i razloga, slobodno kreću, sarađuju i komuniciraju. Jednostavno idu tamo gdje je usluga jeftinija i kvalitetnija. Da li je moguće prenijeti tu atmosferu i u političke krugove?
MARIĆ: Dobro je da je takvo stanje u gradu. Mostar zaista i jeste možda i jedini istinski multietnički grad u BiH. Mi, politički predstavnici naroda, dužni smo i da se borimo za jednakopravnost svih u Mostaru. Imajući na umu skoru prošlost Mostara, nepovjerenje i prevare koje su se dešavale od HDZ-a, uzimajući u obzir njihove neskrivene namjere, koje su jasno iznesene od njihovih vođa o Mostaru kao stolnom gradu Hrvata, moramo u ovoj političkoj borbi biti sigurni da Bošnjaci Mostara dugoročno neće biti majorizirani niti će biti građani drugog reda.
STAV: I na kraju, zamolit ću Vas za mišljenje: hoće li se ove godine dogoditi izbori u Mostaru i, ako će, šta će to u suštinskom smislu značiti za Mostar i za Hercegovinu?
MARIĆ: Izbori u Mostaru će, siguran sam, biti održani 2020. godine, samo je pitanje da li će se postići politički dogovor ili će biti neko drugo rješenje. Bolje bi bilo da se postigne politički dogovor. Suštinski bi to značilo vraćanje zakonodavne vlasti u Mostar. Stvoreni su preduvjeti za brži razvoj grada, nova ulaganja, političku sigurnost investitorima, veći broj projekata iz evropskih fondova, popravljanje stanja u svim javnim preduzećima čiji je osnivač Grad. Na kraju, želim da kažem da se predstavnici probosanskih političkih stranaka trebaju izdići iznad uskih stranačkih interesa i na izbore u Mostaru izaći jedinstveno, kao što će to vjerovatno uraditi i hrvatske stranke u okrilju HNS-a. Nije ovo nikakav poziv na nekakvu unitarizaciju, već je to politička nužnost u ovim vrlo izazovnim vremenima za Mostar i njegove građane. Na kraju krajeva, historija nas uči kako Mostar nije samo neko lokalno pitanje već i svojevrsni model kako bi se ubuduće mogli razvijati politički i društveni odnosi na nivou BiH.
Razgovarao: Hasan Eminović
