Međunarodna zajednica, a i visoki predstavnik nisu dosljedni u provođenju vlastitih odluka kad je u pitanju Mostar, pa ga često stavljaju u kontekst s drugim pitanjima u BiH, što je uvijek na štetu Mostara. Mislim da je pri kraju izdržljivost svih ljudi u Mostaru zbog takvog odnosa, rekao je Murat Ćorić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Mostara u razgovoru za Dnevni list.
Ćorić, bez dlake na jeziku, govori o stanju u Mostaru, uzrocima, posljedicama i razmišljanjima o mogućem izlasku iz političko-socijalne krize.
Jeste li Vi predsjednik Gradskog vijeća – postoji li ono uopšte?
Postoji samo jedan saziv Gradskog vijeća, koji je legalno izabran od građana, a to je ovaj saziv Gradskog vijeća. Ja sam iz tog saziva izabran za predsjednika. Sve dok građani Mostara ne izaberu neke druge, nove vijećnike, postoji ovaj saziv Gradskog vijeća, a time i njegov predsjednik i zamjenici predsjednika. Niti jedno nadležno tijelo, uključujući visokog predstavnika koji je nametnuo postojeći Statut Grada Mostara, nije nikakvim aktom suspendovalo Gradsko vijeće, jer bi, u tom slučaju, trebali reći koje tijelo će obavljati poslove koji su isključiva nadležnost Gradskog vijeća. Tačno je da je Centralna izborna komisija pitanje statusa Gradskog vijeća Mostara delegirala Parlamentu BiH. To je podržao i visoki predstavnik svojim pasivnim stavom, bježeći od vlastite odgovornosti, ali se takvim postupkom ne može osporavati postojanje jednog tijela, koje je legalno izabrano sve dok se ne izaberu druge osobe. Ustavni sud BiH je kroz svoje odluke, u više navrata, potvrdio da ne može biti praznog perioda u postojanju predstavničkih tijela na bilo kom nivou, čime se još jednom potvrđuje sve što sam rekao.
Koji su bili Vaši ciljevi na početku mandata i šts ste uspjeli ostvariti od toga?
Može se reći da fundamentalni ciljevi istinske integracije gradskih institucija i ustanova nisu realizovani, što se može utvrditi i površnim pregledom stanja u gradu. To ne znači da nije bilo određenih pozitivnih promjena, ali one nisu dovoljne da bi se dalo drukčije mišljenje.
Ko je kriv za nefunkcionisanje i blokiranje normalnog života u Mostaru?
Efikasnost rada i zadovoljenja potreba građana Mostara je na niskom nivou, što je upravo rezultat nedovoljne istinske integracije institucija i ustanova Grada Mostara. Tome treba dodati i još uvijek vrlo izražen stepen međusobnog nepovjerenja i određenih strahova koji su rezultat svega onoga što se u Mostaru događalo od 1992. godine.
Treba li Mostar biti uređen kao ostali gradovi ili treba imati specijalan status?
Vrlo je pogrešno i tendenciozno potencirati definiciju ‘specijalni status Mostara’. Mostar je dio aranžmana Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je potpisan prije potpisivanja Daytonskog sporazuma. Bez tog aranžmana, ne znam kako bi završili pregovori u Daytonu. Nema drugih gradova u tom aranžmanu. Ako znamo da se odredbe Daytonskog sporazuma mogu mijenjati samo konsenzusom, tj. potpunom saglasnošću onih na koje se odnose odredbe sporazuma, onda je jasno da je visoki predstavnik, nametanjem ovog Statuta Grada Mostara 2004. godine, samovoljno prekršio odredbe Daytonskog sporazuma i da je poštivanje tog sporazuma i danas obaveza ako se želi konzistentno riješiti pitanje Mostara. Ako se može odstupati od aranžmana za Mostar iz Daytona, zašto se po tom principi nije riješilo pitanje entitetskog glasanja na nivou države, da sada ne dolazimo u situaciju blokada na nivou države i tome slično. Prema tome, nema nikakvog specijalnog statusa za Mostar, niti ima upoređivanja Mostara s bilo kojim drugim gradom, jer Mostar je dio Daytonskog sporazuma, koji se treba ispoštovati ako se želi stabilizovati stanje u Mostaru, pa i BiH.
Je li moguće Mostar urediti po principu evropskih gradova?
Jest. Ako je Bruxelles evropski grad i organizovan na principu grada s više jedinica lokalne samouprave, zašto to ne može biti i Mostar, posebno ako je takva organizacija i dio postojećeg aranžmana iz Daytonskog sporazuma na osnovui koje je prekinut rat i započet proces mukotrpne izgradnje mira i međusobnog uvažavanja u BiH i gradu Mostaru.
Je li veći problem spor Beograda i Prištine ili Mostara, kako se pita visoki predstavnik BiH?
Ja nisam osoba koja može cijeniti spor Beograda i Prištine, ali znam da je za mene pitanje Mostara rješivo jedino na navedenim principima Daytonskog sporazuma. Ako je visoki predstavnik institucija postavljena od međunarodne zajednice da štiti i provodi ovaj dokument, onda vam je jasna i njegova odgovornost za sve što sam rekao. Međutim, jasno je, takođe, da i međunarodna zajednica, a i visoki predstavnik, nisu dosljedni u provođenju vlastitih odluka kad je u pitanju Mostar, pa ga često stavljaju u kontekst s drugim pitanjima u BiH, što je uvijek na štetu Mostara. Mislim da je pri kraju izdržljivost svih ljudi u Mostaru zbog takvog odnosa.
Može li rebalans budžeta, koji je u minusu, donijeti gradonačelnik bez Gradskog vijeća?
Po Zakonu o budžetu, rebalans budžeta radi se uvijek kad dođe do odstupanja u ostvarivanju planiranih prihoda budžeta. To je, takođe, uvijek odgovornost predlagača, odnosno tijela koje je donijelo budžet. Prema tome, ovaj budžet je donio gradonačelnik i njegova je odgovornost to što je došlo do poremećaja u njegovom punjenju. Je li loše planiranje ili nedovoljan rad na punjenju budžeta uzrok eventualnom nedostatku planiranih sredstava, ja ne mogu reći. Zadatak gradske administracije, kojom rukovodi gradonačelnik, je upravo rad na ostvarenju planiranih prihoda. Nije mi poznato da je neko iz administracije ili gradonačelnik zatražio donošenja bilo kojih odluka koje su u nadležnosti Gradskog vijeća ili nekog drugog tijela kako bi se ostvarili potrebni i planirani prihodi.
Poznato mi je iz ranijih godina da je sigurno bilo potrebe za takvim odlukama, čime bi se problemi prihoda manje osjetili. Prema mom razumijevanju određenih zakonskih rješenja iz Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH, gradonačelnik nije mogao nametnuti budžet grada i isti je trebalo usvojiti Gradsko vijeće, pa prema tome, to isto se odnosi i na eventualno donošenje rebalansa budžeta. Međutim, institucije koje štite zakonitost, kao što je Tužilaštvo, nisu takvog mišljenja i ne znam kako će se ponašati u postupku donošenja rebalansa budžeta za 2013. godinu. Treba napomenuti da se o ovom pitanju još nije okončao postupak pred Ustavnim sudom Federacije BiH, pa ne znam kakav će biti njihov stav.
Razgovarala: Gordana Šimović
(Dnevni list)
