Predsjednik SDA Bakir Izetbegović čestitao Kurban-bajram
Zaključci Glavnog odbora SDA
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Obraćanje predsjednika SDA Bakira Izetbegovića na svečanoj sjednici GO SDA u povodu 29. godišnjice osnivanja SDA

Cijenjeno rukovodstvo i članovi Glavnog odbora SDA, cijenjeni članovi Predsjedništva SDA, cijenjeni gosti, dame i gospodo – es selamu alejkum i dobar dan!

Drago mi je da ste se u ovom broju, većinom posteći, odazvali i došli da obilježimo još jednu godišnjicu osnutka stožerne bošnjačke i bosanskoherecgovačke stranke – Stranke demokratske akcije.

Drago mi je, također, i što se današnja sjednica održava u sarajevskoj Vijećnici. Ova zgrada u mnogome simbolizuje stradanje, sudbinu i put kojim je prošla SDA i BiH u ovih bremenitih 29 godina. Vijećnica je, kao i BiH, skladan spoj islamske i evropske tradicije. Žrtva je barbarskog napada, spaljena je i devastrirana, unakažena. Ali je preživjela, digla se iz pepela, obnovljena uz pomoć prijatelja iz onog boljeg, civiliziranog dijela svijeta.

Vijećnica je ponovo ljepotica. Kao što je ljepotica i naša zemlja, Bosna i Hercegovina.

Završavamo treću deceniju trajanja i djelovanja Stranke demokratske akcije. Trebamo biti ponosni na put kojim smo prošli, na liderstvo koje smo realizovali. Dug je to put, i svako vrijeme je donijelo svoje breme i probleme. Nosili smo to breme, i za svaki problem smo pronašli ispravan i učinkovit odgovor.

I na jednoumlje i zaostajanje koje je donosio jednopartijski režim. I na negaciju naše vjere, kulture, identiteta, jezika, imena. I na svirepu agresiju, napad jedne moćne armije na nenaoružan narod. I na embargo na oružje, i na podmukle podvale dijela međunarodne zajednice. I na ponižavajuće pritiske da podijelimo zemlju i naciju. I na otpore postratnoj reintegraciji i obnovi zemlje. I na očekivanja stotina hiljada ratnih stradalnika, onih koji su ostali bez hranioca, bez zdravlja, bez zaposlenja….

Naravno da u tom radu i borbi nismo bili sami. To niko ne osporava. Ali, sve vrijeme smo bili lideri. Ni to niko ne može osporiti.

Svijet se mijenja, problemi i izazovi se mijenjaju. Dio njih ostaje, kao hronična bolest koja bukne, pa se smiri. Dio problema je potpuno novi, generiran je promjenama globalnog konteksta i odnosa snaga, tehnološkim napretkom, klimatskim promjenama, ideološkim i populacijskim usporavanjem Zapada, bujanjem Istoka, težištima koja se pomjeraju, pomjeranjem masa ljudi sa Istoka ka Zapadu, reakcijama na ta pomjeranja, ratovima i krizama….

Naša hronična bolest su nacionalizmi, separatizmi, teritorijalne pretenzije i pokušaji da se dominira na Balkanu. Pod vojnim i političkim pritiskom Zapadnih sila te retrogradne snage su se povlačile, primirivale, odricale od zločina i zločinaca, prihvatale nadmoćne civilizacijske i integracijske trendove, umotavale se u demokratsku oblandu.

A zatim, čim pritisak oslabi, ponovo jačale, pokazivale staro lice, prkosile, negirale zločine i slavile zločince, militarizale se, prizivale podjele, ponovo crtale karte.


Srbija se naoružava. Tvrde da na taj način čuvaju mir, da time žele odvratiti i obeshrabriti svakog napadača. Jedino što nije jasno jeste – na koje to napadače misle? Ko bi uopšte mogao napasti Srbiju, i s kakvim ciljem? I ko je to od susjeda ikada napao Srbiju?

Izjave predsjednika Srbije o BiH su uglavnom korektne, on nikada ne dovodi u pitanje teritorijalni integritet naše zemlje. Suverenitet pri tome ne pominje i ničim se ne ograđuje od sve otvorenijih separatističkih izjava Milorada Dodika. Dapače, svako malo su skupa, nasmijani i zagrljeni. Čemu onda vjerovati-verbalnoj podršci teritorijalnom integritetu BiH, ili neverbalnoj i konkretnoj podršci čovjeku koji taj integritet svakodnevno dovodi u pitanje?

I Republika Srpska se militarizira, mimo Ustava i zakona. Uvodi se rezervni sastav policije, nabavljaju se vojne puške za policiju, prave se vježbe zajedno sa srbijanskom policijom pri čemu se prelazi državna granica. Srbijanski ministar odbrane Vulin daje izjave kako ,,RS nema vojsku, ali je ima srpski narod”. U isto vrijeme Milorad Dodik crta neke nove karte Balkana, RS naziva „Zapadnom Srbijom”, ne odustaje od glorifikovanja Karadžića i drugih presuđenih ratnih zločinaca, ne sankcionira četnike koji pjevaju pjesme o tome kako će „ponovo teći krvava Drina”, prave četničke parkove po RS-u, podižu spomenike Draži Mihailoviću .

Milorad Dodik je nekada bio socijaldemokrata, imao je normalne i obećavajuće stavove o BiH i suživotu njenih naroda. Sa dolaskom na vlast postepeno se pretvorio u agresivnog nacionalistu. Već deceniju uporno opstruira vitalno važne procese za zemlju i njene građane – proces pomirenja, integraciju u EU, integraciju u NATO, svojom zapaljivom retorikom rastjeruje strane ulagače i investitore, uz ostale razloge i zbog takve politike omladina masovno napušta BiH i odlazi u evropske zemlje… Njegov SNSD je izbačen iz Socijalističke internacionale, on i njegovi saradnici su stavljeni na crnu listu State Departmenta, ekonomija RS kaska za Federacijom i najlošija je u regionu, entitet RS je prezadužen, penzioner u RS je najsiromašniji penzioner u Evropi.

Postavlja se neizbježno pitanje-gdje su granice Dodikovih igara? Hoće li Dodik jednoga dana preći sa riječi na djela, i zaista pokušati dovršiti ono što je Karadžić počeo prije 27 godina? I šta treba biti naš odgovor na sve to?

Male su šanse za takav razvoj događaja u BiH. Teritorijalni integritet BiH garantuje Dejtonski mirovni ugovor iza kojeg stoje velesile, garantuje ga Ustav, sudovi, sigurnosne službe, Oružane snage BiH. Ogroman je rizik i potpuno je neizvjesna sudbina onog ko bi se usudio krenuti tim putem.

Ali šanse ipak postoje. Potrebne su i dodatne garancije kako bismo te šanse sveli na minimum. A dodatne garancije su podizanje vlastite snage. I samo to može biti naš odgovor-jačati patriotski faktor, dakle sve one koji nemaju alternativnu domovinu.

Narod koji je u jednom vijeku doživio tri pokolja, i kojem ponovo prijete krvavom Drinom, mora biti spreman da odgovori na sve moguće izazove. Zato je potrebno ostvariti slogu, koordinaciju političkog i svakog drugog djelovanja, osnažiti ekonomiju – naročito IT sektor, pojačati lobiranje za interese BiH u svijetu, uvesti u škole predmete koji mogu zamijeniti poredvojničku obuku kako bismo u kombinaciji sa sportskim i drugim aktivnostima imali psiho-fizički spremnu i jaku omladinu, jačati i opremati policiju, jačati namjensku industriju itd. Naravno sve u okviru Ustava i zakona.

Hrvatska politika spram teritorijalnog integriteta BiH je korektnija. I ona koja dolazi iz Zagreba, i ona koja dolazi iz Hercegovine. Na posljednjem sastanku delegacija SDA i HDZ održanom prije mjesec dana u Mostaru, Dragan Čović je sam povukao temu trećeg entiteta, kazavši da Hrvati niti imaju takve namjere, niti ih više pominju. Ponovio je to zatim na press konferenciji koja je uslijedila. Nadam se da je to kazao iskreno, jer zaista je nemoguće iscrtati kartu hrvatskog entiteta s obzirom na izmiješanost Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH.

Ono za što se HNS zalaže jeste institucionalna autonomija, koja bi bila ostvarena kroz izmjene Izbornog zakona. Njome bi se, bez obzira na populacijske trendove, pa i izborne rezultate, garantovao paritet, odnosno trećinu bitnih pozicija za pobjedničku hrvatsku stranku na državnom nivou vlasti, prije svega u Predsjedništvu BiH. Ovakav zahtjev HDZ postavlja kao uslov za formiranje federalnog nivoa vlasti. Naš uslov je da se sva očekivanja hrvatske strane moraju rješavati kroz implementaciju presude Sejdić-Finci, odnosno u kombinaciji sa pravom svakog građanina BiH na svakom pedlju ove zemlje da se kandiduje za svaku poziciju u strukturi vlasti. Dakle i u Predsjedništvu BiH. Ova dva uslova je teško uskladiti, ali nije nemoguće – Aprilski paket ustavnih reformi i Fuelleov model su to bili riješili, ali su odbijeni, između ostalog i od strane sadašnjih predsjednika HNS i HDZ.

SDA neće moći prihvatiti uslovljavanje formiranja vlasti ovim HDZ-ovim uslovom, ali moramo prihvatiti obavezu da riješimo sve presude domaćih i Evropskih sudova koje se odnose na izborno zakonodavstvo. Realan rok za ovo je kraj 2019 g. Rok za formiranje vlasti je – odmah.

Hrvatska je verbalno korektna prema BiH. Verbalno da, realno ne. Postavlja se nadmoćno i paternalistički računajući da će uvijek naći podršku u samoj BiH kada je u pitanju ostvarivanje interesa Hrvatske na račun BiH – izgradnja Pelješkog mosta, zadržavanje imovine naših firmi u Hrvatskoj, trošenje vodnog resursa Buškog jezera bez plaćanja valjane naknade prema BiH su najzorniji primjeri takvog odnosa.

Globalni kontekst se mijenja, i u ovome času to ide u smjeru koji nama ne ide u prilog. Ali sve se u životu, politici, medjunarodnim odnosima kreće po sinusoidama, mora se nekada ići silaznom putanjom da bi se ostvarili uslovi za ponovni uspon.

U svakom slučaju svaka akcija izaziva reakciju. Ulazak miliona migranata na Stari kontinent je izazvao jačanje populističkih pokreta u Evropi. Jačanje populističkih pokreta je izazvalo jačanje otpora islamofobiji i ksenofobiji. Ovog vikenda se održavaju izbori za Evropski parlament. Čekamo rezultate. Očekujem da će, unatoč svemu, ponovo pobijediti umjerene proevropske stranke.

Zapad je u stagnaciji, Evropa stari, Brexit je unio pukotinu u lijepu ideju euroentuzijazma, inkluzije, jednakosti. Talas migranata je uzrokovao bujanje islamofobije, razbudio stare nacionalizme, inicirao refleks zatvaranja u vlastite granice. I tako će to biti još neko vrijeme. A zatim će se migranti integrirati u evropska društva i biti im od koristi – Evropa ima sve veći jaz između potreba rastuće privrede i opadajućeg broja radno sposobnog stanovništva. Svake godine Evropi treba milion obrazovanih radnika, inženjera, Ijekara, majstora. Zemlje, poput Njemačke, koje su pustile migrante na svoj teritorij će imati privremene probleme, a zatim trajnu korist od njih.

Islamofobija će gubiti dah. Mit o judeo-krišćanskoj Evropi će se naprosto rastočiti, jer nije utemeljen na istini. Jevreji, krišćani i muslimani pripadaju istoj, abrahamskoj vjeri i kulturi, i dolaze sa istog, relativno malog prostora na Bliskom Istoku. Hrišćanstvo je došlo u Evropu par vjekova nakon judaizma, a islam par vijekova nakon hrišćanstva. Mojsije, Isus i Muhammed su isto propovijedali, isto se molili, isto se odijevali, jeli ista jela, halal i haram im je bio isti. Muslimani su značajno učestvovali u formiranju onoga što se zove evropskom kulturom i tradicijom. Oni su suvlasnici te kulture, i ako bi se iz nje odstranila komponenta koju su unijeli islamski filozofi, matematičari, astronomi, hemičari, Ijekari, muzičari…. to više ne bi bila ta ista kultura i tradicija.

Cifra je arapska riječ, kao i Algebra. Zifr na arapskom znači nula, i Arapi su donijeli upotrebu nule u Evropu. Kompjuteri bi stali bez nule, brodovi bez astronomije, industrija bez hemije, moderna muzika bez gitare, itd itd… dakle, bez svega onog što su muslimani donijeli Evropi i Zapadu.

Kina i Rusija se podižu, prva ekonomski, druga vojno. Rusija je sve prisutnija u regionu, i sve pristrasnije staje na stranu Srba u Srbiji i BiH. Rusija se u posljednjoj deceniji ekonomski oporavila u velikoj mjeri, ali njena ekonomija je još uvijek na nivou srednje razvijenih evropskih zemalja. Njemački BDP je tri puta veći od Ruskog, Francuski i Italijanski dvostruko.

SAD predvođena predsjednikom Trumpom je manje spremna na intervencionizam, ali daleko je od toga da odustane od uticaja na Balkanu u koji je mnogo uložila. Širenje NATO-a u Makedoniji i Crnoj Gori je naišlo na dramatične otpore, ali nije zaustavljeno. Neće biti zaustavljeno ni u BiH. U posljednjih par mjeseci smo imali nekoliko značajnih posjeta američkih predstavnika, uključujući zamjenika državnog sekretara SAD Johna Sullivana, zamjenika direktora CIA-e Vaughna Bishopa, komandanta Zajedničkog štaba NATO snaga u Napulju admirala Jamesa Fogga i drugih zvaničnika. Tokom svake od njih je podcrtano partnerstvo SAD i BiH i iznesena očekivanja u vezi sa integracijom BiH u NATO savez.

Islamski svijet je u previranju, prolazi neizbježnu fazu sukoba koju je Evropa prošla u proteklim vijekovima. Ali to nije znak slabljenja. Dapače, upravo bujanje – i kvantitativno i kvalitativno je dovelo do promjene balansa i dramatičnih promjena na Bliskom Istoku. Islamske zemlje će u sljedećim decenijama, akoBogda, pronaći formulu mira i zajedništva, kao što ju je pronašla i Evropa. I uvijek će biti uz BiH. U ovom času se najsnažnije oslanjamo na prijateljsku Tursku koja se pretvara u regionalnu ekonomsku i vojnu silu, i čije su veze sa Bosnom daleko iznad uobičajenog interesa. Zoran dokaz za to možete naći na mezaru rahmetli Alije Izetbegovića na kojem ćete uvijek zateći grupu turista iz Turske.

Jednom prilikom mi je rahmetli Alija kazao – ovi što pokušavaju srušiti Bosnu neće uspjeti u tome, a kada se pomire s tom činjenicom, onda će pokušati da zavladaju njome. Sve su prilike da smo došli u tu fazu – napad na nezavisno sudstvo se pretvorio u pokušaj da se pravosudnim sistemom zavlada; nažalost, prilično uspješan, naročito u procesuiranju ratnih zločina gdje se kroz masu procesa braniocima Bosne i Hercegovine pokušava uspostaviti vještački balans i relativizirati istina o agresiji; odbijanje jedinstvenog ekonomskog prostora se pretvorilo u prelijevanje sredstava iz Federacije u RS, procjene su da Federacija BiH u raspodjeli sredstava od PDV i akciza gubi preko pola milijarde KM godišnje u korist RS; u Republici Srpskoj se, na primjer, konzumira oko 25% goriva uvezenog u BiH, ali RS dobiva 40% od ubranih trošarina! Moraćemo ove trendove zaustaviti, naročito napad tužilaštava na naše branioce. Moramo ih braniti onako kako su oni branili BiH. Politički, ekspertno, finansijski.

Federacija BiH, preciznije realni sektor u dijelovima BiH koji nastanjuju Bošnjaci, je ekonomski motor koji vuče cijelu BiH naprijed. RS preživljava zahvaljući stalnom zaduživanju, vanjskom kod MMF, unutrašnjem kroz izdavanje trezorskih zapisa.

Federacija BiH, predvođena našim premijerom, je prvi put nakon rata u situaciji da joj ne trebaju kreditni aranžmani MMF. Ekonomski je samoodrživa. Evo nekih pokazatelja o proteklom manadatu u Federaciji BiH:

broj zaposlenih u realnom sektoru povećan za 55.116,

bruto nacionalni produkt povećan za 3 milijarde i 811 miliona KM,

izvoz je povećan za milijardu i 976 miliona KM,

prihodi od poreza i doprinosa su povećani za 2 milijarde i 233 miliona KM,

vanjski dug je smanjen za 417 miliona KM a unutrašnji za 188 miliona KM,

deficit Fonda PIO/MIO sa 179 miliona KM sveden na nulu,

broj turističkih noćenja skoro je udvostručen (sa 1.097.000 povećan na 2.122.000).

Mada je broj penzionera porastao za skoro 32.000, Fond je vratio dugove a penzije su porasle za 12%.

Propale firme i štrajkovi radnika, razne DITE i Aide su riješene, ne gledate ih više na TV-u. Agrokomerc se oporavlja. Ovih dana je usaglašen i Zakon o demobilisanim borcima, kroz dogovor boračkih udruženja i resornog ministarstva. Doprinijeće znatnom unapređenju statusa boračke populacije.

Masovna gradnja cestovne i energetske infrastrukture je konačno pred nama – Koridor Vc, Autoput Sarajevo-Beograd preko Tuzle i Brčkog, brze ceste prema Goraždu, Travniku, Neumu, Termoblok 7 u Tuzli, vjetroparkovi u Hercegovini, su planski i finansijski zaokruženi i donijet će u svakoj od sljedećih 10 godina preko milijardu KM posla građevinskoj operativi. Federacija BiH će, kao što smo obećali, postati najveće gradilište na Balkanu.

Stranka demokratske akcije je neosporno temeljna i najjača patriotska politička snaga u Bosni i Hercegovini. Jasno je, stoga, zašto je ona trn u oku onih koji ovu zemlju ne vole. Međutim, naš uspjeh na posljednjim izborima je izrodio čudan, skoro nevjerovatan fenomen na bh. političkoj sceni: protiv SDA su se udružili skoro svi koji bi trebalo da BiH vole, i da joj žele dobro. Taj anti-SDA blok se činio kompaktnim, i možda bi i uspio da nije bilo nevjerovatnog ziherašluka tzv. „građanskih stranaka”. One su se zadovoljile vladavinom u glavnom gradu, predominantno bošnjačkom, sa budžetom koji im garantuje lagodan mandat. Bosnu i Hercegovinu su svjesno prepustile političkim snagama za koje uporno tvrde da su prijetnja njenom opstanku. Krajnje sebično i neodgovorno.

Mi iz SDA smo postupili upravo obratno – odgovorno i nesebično. Prešli smo preko svih uvreda i diskvalifikacija i pozvali na stvaranje snažnog patriotskog bloka. Pozicije koje su mogle pripasti samo SDA ćemo podijeliti sa DF i SBB. Ali ćemo podijeliti i odgovornost i teret odluka koje su pred nama. Podijelit ćemo vlast da bi spriječili podjelu zemlje. Mi znamo šta su prioriteti i znamo za što se borimo. Borimo se za ljude, za narod. Sve je u funkciji toga. I vjera i kultura koje su tom narodu duša. I država koja je tom narodu kuća. I stranka koja je toj državi servis.

Politička borba za BiH je teška utakmica, sistem je kompliciran, formula po kojoj se odvija politički život je složena, sa puno nepoznatih i negativnih faktora. Puno je opstrukcija, puno je populizma i spinova. Prisiljeni smo da državu gradimo sa onima koji ne vole ove zemlju, a naročito ne vole ovu stranku. Oni su u pregovorima relaksirani-traže više nego što im pripada, postavljaju uslove i ultimatume, a odgovara im i kriza i zastoj koji uslijede kada na te ultimatume ne pristajemo.

Ponekad nas narod ne razumije, čak i iskusni i dobronamjerni aktivisti budu zabrinuti i nezadovoljni. Pitaju – zašto se popušta, zašto se ne lupi šakom od sto, zašto se s nekim ide u koaliciju a imali smo iskustva kakva smo imali s njim itd.

Politika liči na vožnju klizavom nizbrdicom punom okuka, morate nekad usporiti, da ne prokližete i ne završite u kanalu. Gas treba dodati kada se stvori prilika za to. I tako vozimo već 29 godina, i stići ćemo do cilja. Sve što možemo reći narodu je – vjerujte iskusnom vozaču, vjerujte rukovodstvu SDA. Dovest ćemo BiH do zacrtanih ciljeva. Nešto sporije, jer previše je kočničara, ali stići ćemo. Očuvaćemo jedinstvo zemlje, ona će biti članica EU i NATO, ekonomski oporavak će se nastaviti i ubrzati.

Danas smo trebali održati 7. Kongres SDA. Pomjerili smo ga za par mjeseci jer smo procijenili da je tako bolje s obzirom na proces neizvjesnih postizbornih koaliranja. Kongres će biti održan za nekih 100 dana, u koje ulaze i mjeseci godišnjih odmora, tako da nemamo još mnogo vremena da ga valjano pripremimo.

Okolnosti u kojima živimo, problematika koju rješavamo se ubrzano mijenjaju. Potrebno je da se i SDA mijenja, podmlađuje, prilagođava. Vrijeme je za nova lica i za nove stranačke dokumente, prije svega za novi Statut SDA. Molim vas da svi pomognete kako bismo valjano prepoznali probleme u organizaciji i funkcionisanju SDA, i otklonili ih kroz novi Statut.

SDA struktura je ostarila, postala je glomazna, inertna, dopustili smo kumulaciju funkcija.

Naš uticaj je ograničen samo na Bošnjake, moramo ličiti na ovu zemlju, biti više Bosanci, proširiti uticaj i u hrvatski i srpski korpus. Bosanska brava se otvara ključem sa tri zupca. Mi imamo samo jedan, bošnjački, i ma kako on veliki bio, nedostaju još dva.

Pored delegata na Kongres kanimo pozvati i sve kadrove koje je SDA predložila, a narod ih zatim izabrao – od opštinskog do državnog nivoa. Time će kongresno tijelo biti udvostručeno u odnosu na ranije izborne cikluse. Ovaj put moramo organizovati i rigoroznu kontrolu izbornog procesa kako bi se garantovala fer borba i eliminisali svi argumenti za prigovore kakvi su kulminirali na prošlom Kongresu.

Dakle, kada je Statut SDA u pitanju, molim vas da zajednički ozbiljno razmislimo o sljedećim izmjenama:

• Promijeniti teritorijalnu organizaciju, regionalne odbore u RS fuzionirati sa susjednim kantonalnim organizacijama u Federaciji,
• Od bošnjačke iskoračiti ka bosanskoj stranci kroz obavezno uključivanje nabošnjaka u rukovodstva na svim nivoima,
• Izvršiti racionalizaciju glomazne strukture – imamo, recimo, na nivou opštinskog organizoivanja tri organa – skupštinu, odbor i izvršni odor,
• Preciznije odrediti uloge i učiniti efikasnijim rad asocijacija žena, mladih i Fatme
• Razmisliti o formiranju Senata SDA (bivši članovi Predsjedništva BiH i Federacije, premijeri, ministiri, ambasadori, profesori… To ima samo SDA!
• Odrediti obavezne kvote mladih i žena u organima SDA
• Spriječiti akumulaciju funkcija – samo jedna bitna funkcija za jednog funkcionera!
• Razmisliti o broju potpredsjednika. Ovaj broj je stvar kompromisa od prije 6 godina.
• Ograničiti mandate, recimo maksimalno 12 godina na jednoj poziciji u Stranci
• Informatilčko je doba – ojačati i ubrzati komunikaciju (na ovome se radi, ali treba propisati pravila i obaveze)
• Okrenuti se ponovo dijaspori – to je uspavani džin koji može promijeniti stanje u BiH u jednom danu – danu nekih budućih izbora. Potebno nam je da samo 10% birača u dijaspori izađe i pravilno glasa. I na tome se radi, ali treba propisati obaveze i definisati organizaciju.

Cijenjeni članovi Glavnog odbora SDA, dame i gospodo,

Očigledno je mnogo izazova, napora i teške političke borbe pred nama. Ali zar je u ovih proteklih 29 godina ikada bilo drugačije?

Jedan važan bosanski političar je odrastao u kući sa pogledom na Vijećnicu, udaljenoj tek stotinjak metara od ovog mjesta. Mlad se počeo baviti politikom, hapšen je i zatvaran dva puta. Prvi put kao devetnaestogodišnjak nakon što je upravo u Vijećnici održao govor o ugroženosti muslimana od strane komunističkog režima. Cio život je posvetio borbi za opstanak naše vjere, kulture, kao star čovjek je bio prisiljen da se bori za fizički opstanak našeg naroda i države. Na pitanje novinara – kako će se borba za BiH završiti, s obzirom na okruženje i broj onih koji je ne vole, dao je poznat odgovor: sile koje nasrću na Bosnu će se umoriti, mi se nećemo umoriti.

Bio je to prvi predsjednik SDA i BiH, Alija Izetbegović.

Dakle – oni će se umoriti, mi se nećemo umoriti!

Sa ovom porukom, sa sjećanjem na naše rahmetli predsjednike, Aliju i Sulejmana, sa sjećanjem na sve one koji su živjeli i umirali braneći naš narod i našu domovinu, ja vam želim lahak post u preostalih osam dana Ramazana.

I želim vam da u miru, zdravlju i rahatluku sa svojim ukućanima dočekate bajramske praznike.

Hvala Vam!